Ave Philosophy! Morituri te salutant!

Blog grupe filozofa

Da li je astrologija nauka?

katarina | 09 Mart, 2011 11:04



U ovom radu baviću se problemom astrologije i njenim statusom kao (pseudo)nauke. Izneću Fajerabendovo shvatanje nauke i njegovo razumevanje razlike nauke od drugih nenaučnih disciplina. Iako nigde eksplicitno ne spominje astrologiju, to stanovište se može povezati sa njom, tako da će se pokazati da nije toliko besmisleno i nerazumno tvrditi da astrologija nije nauka. U drugom delu rada baviću se, između ostalog, sledećim pitanjima: da li astrologija poseduje odgovarajući naučni metod? Da li astrologija shvaćena kao nauka protivreči verifikacionizmu i falsifikacionizmu? Na osnovu kojih razloga možemo tvrditi da astrologija nije nauka? Pri odgovoru na ova pitanja najviše ću se osvrnuti na tekst Paul R. Thagard-a, koji ima skeptičan stav o astrologiji kao nauci.
Ono što je najzanimljivije kod Fajerabenda jeste to što on, na samom početku, izjednačava nauku sa religijom. Nauka se ne treba shvatiti suviše ozbiljno, već se ona mora posmatrati u određenoj perspektivi. Svako posmatranje sveta i iznošenje određenih tvrdnji o njemu jeste nekakva ideologija. Ono što je bitno ovde naglasiti je to da ne postoji neka demarkaciona linija, odnosno neki kriterijum po kome bi neka teorija bila nauka ili nenaučna disciplina. Dakle, svaka posebna nauka, religija, alhemija, telekineza pa, na kraju krajeva i  astrologija jesu, po Fajerabendu, određene vrste ideologija. Samim tim što su to ideologije, ne treba ih shvatiti suviše ozbiljno, već im moramo prići na kritički način. Zašto? Pa da se ne bismo uvukli u ideologiju i tako izgubili kontakt sa pravom stvarnošću i istinom.
Sa druge strane, ideologiju ne trebamo shvatiti kao nešto što je loše. “Bilo koja ideologija koja podstakne čoveka da dovede u pitanje nasleđena verovanja jeste pomoć prosvećivanju”. Svaka ideologija je dobra ako pomaže čoveku da lakše živi i da bolje razume svet oko sebe, kao i ako doprinosi sveopštem znanju. Međutim, u današnje vreme smatra se da je nauka jedina prava ideologija što je pogrešno, kaže Fajerabend. Nijedna ideologija nema u sebi ništa suštinsko što bi je odvajalo od drugih – u tom smislu, Fajerabend izjednačava nauku sa religijom i uopšte sa bilo kojom drugom pseudonaukom.
Danas je nauka postala, u neku ruku, dogma kojoj se dosta veruje, možda podjednako mnogo kao što se veruje religiji. Recimo, uticaj religije na život i ponašanje ljudi u srednjem veku je bio toliki da se izopačio. U modernom dobu, nauka pred čoveka postavlja sličan zahtev – da se bezpogovorno sledi i da se “slepo” u nju veruje, smatra Fajerabend. “U društvu u celini sud naučnik se prima sa istim onim pijetetom sa kakvim je priman sud biskupa ili kardinala pre ne baš tako davnog vremena”. Dakle, Fajerabend smatra da nauka nezaslužno trenutno zauzima vodeće mesto među današnjim ideologijama, a da se starim ideologijama, kakva bi recimo bila astrologija, ne daje takva šansa za razvitak kakva se daje nauci.
Kakvo je današnje shvatanje astrologije? Mnogi će se složiti da to nije nauka, već samo način predstavaljanja uticaja planeta, Sunca i Meseca na naše sudbine i živote, kao i opis naše ličnosti kroz uticak planeta i datum našeg rođenja. Astrologija se sve više shvata samo kao zabava i razbribriga u koju možemo verovati kada nam to odgovara. Naučnici astrologiju ismejavaju, proglašujući za čisto nagađanje ono što ona zove predviđanje. Takođe, naučnici su ti koji su krivi za današnje shvatanje okultnih disciplina, kao što su alternalitvna medicina (na primer akupunktura) ili alhemija, a baš te ideologije su bile zaslužne za inspiraciju i razvitak naučnih teorija koje danas imamo u medicini i hemiji. Nauka previše zanemaruje uticaj drugih ideologija, iako njeni temlji možda čak i počivaju na njima, smatra Fajerabend.
U drugom delu kritike nauke, Fajerabend razmatra naučni metod za koji misli da ne doprinosi nikakvom razlikovanju nauke od pseudonauke. Odgovor koji se uglavnom daje na pitanje - šta je nauka i čime se ona bavi? – jeste da je ona prikupljanje empirijskih činjenica i da se celo njeno izvorište i ishodište nalazi u iskustvu. Naravno, ovaj odgovor je bio odbačan, zato što nikad teorije ne mogu u celosti da slede iz činjenica u čisto logičkom smislu. Takođe, u ovom smislu i astrologija je nauka, zato što ona tvrdi da se njen metod svodi na indukciju i posmatranje pojava. Konvencionalisti i instrumentalisti, kao i Lakatoš pokušali su da daju različite odgovore na pitanje šta je to naučna teorija. Konvencionalizam dopušta izgradnju bilo kakvog naučnog sistema, samo je bitno da bude koherentan u sebi i jednostavan. Jedna naučna teorija može biti loša ili dodata ad hoc u sistem, ali sve dok predstavlja deo sistema koji je celovit, ona se ne treba odbaciti. Bitno je da ta teorija ima svoje konkurente teorije, ali sve dok je ona jednostavnija od drugih i poseduje veću moć objašnjavanja, neće se zameniti nekom novom.
Fajerabend kaže da Poper zastupa ovako stanovište. Po Poperu, najbitinije je da svaka teorija ima svoju konkurentnu, odnosno da postoji način da se data teorija može opovrgnuti. Međutim, Fajerabend smatra da princip opovrgljivosti nije pravi naučni metod i nije dobar za demarkaciju nauke od pseudonauke, zato što nijedana nova i revolucionarna naučna teorija nikada nije formulisana na način koji nam dopušta da je kritikujemo – “...mnoge revolucionarne teorije su neopovrgljive. Opovrgljive verzije postoje, ali one jedva da su ikad u skladu sa prihvaćenim osnovnim iskazima...”. Pitanjem naučnog metoda ćemo se još baviti kasnije, kada budemo razmatrali Thagardovo viđenje ovog problema.
Fajerabend dalje napada opšte prihvaćeno tvrđenje da se nauka razlikuje od drugih disciplina po tome što doprinosi svetu, tako što daje rezultate. Fajerabend kaže da se lako može pokazati da je ovo shvatanje netačno. Rezultate daju sve ideologije, samo smatram da je Fajerabend pogrešio u tome što je izjednačio rezultate pseudonauke i nauke. On prvo spominje alternativnu medicinu i govori kako je ona čitav niz vekova u istočnim zemljama davala mnogo bolje rezultate (pa je zato i opstala) za razliku od zapadne medicine - na primer, nauka u Kini se mnogo brže razvila jer je upotrebljavala i alternativne metode.
Stvar je u tome što mi i ne obraćamo više onoliko pažnje na te rezultate koliko smo im, u nekim prošlim vremenima, verovali zato što sada postoji jedan ideološki pritisak koji nauka svakodnevno vrši na nas. Ne želimo da nas neko naziva sujevernim, zatucanim, staromodnim ili neobrazovanim ako izradimo sopstvenu natalnu kartu ili ako se zamonašimo. Takvu vrstu ideološkog pritiska nauka vrši na nas još dok smo deca, kroz obrazovanje. Još u našem ranom školovanju, mi učimo razne naučne zakone ove ili one specijalne nauke, usvajamo ih zdravo za gotovo bez ikakvog kritičkog promišljanja da li su ispravni i na koji način su dobijeni. Onaj status koji je pre zauzimala religija u obrazovanju, sada poseduje nauka. Zbog toga Fajerabend nauku izjednačava sa dogmom. “Tri puta “ura” za kalifornijske fundamentaliste koji su uspeli u tome da se dogamtska formulacija teorije evolucije ukloni iz udžbenika i da se prikaz Postanja uvrsti u njih”.
Kao što sam već napomenula, smatram da Fajerabend pravi ogromnu grešku kada izjednačava rezultate svih ideologija koje postoje u jednom društvu i kada kaže da svakoj ideologiji treba dati podjednaku šansu da se prihvati u društvu. Ako govorimo u nekom najopštijem mogućem smislu, ima smisla reći da svako tumačenje sveta jeste neka vrsta ideologije, odnosno sistema verovanja. Ali, na koji način određena idologija dolazi do svojih učenja jeste ono što je ovde problematično. Mislim da je smešno upoređivati različite metode, ako uopšte i možemo da govorimo o nekom npr. religijskom metodu. Naučni metod je toliko specifičan da se ne može ni uporediti sa nekim drugim. Možda taj metod nije apsolutno izvestan i istinit, možda je nemoguće tvrditi da su naučne teorije samo deduktivno izvučeni zaključci iz iskustva. Ali, na kraju krajeva, naučni metod je jedini precizni, logički ispravan metod koji zaista daje rezultate koji se mogu proveriti i potvrditi u iskustvu. Otkrivanje naučnih zakona nam omogućava kvalitetniji život i tako smo još jedan korak bliže da razumemo svet oko nas. U nekom dubljem, suštinskom smislu, to je mnogo značajnije nego da li ću sutra naći novu ljubav zato što se planete dalaze u određenoj “zodiljačkoj kući”.
***
Dakle, videli smo da Fajerabend ne daje nikakav kriterijum za odvajanje nauke od pseudonauke. Iako ga ne daje, ne znači da takav kriterijum ne postoji. Jedan od načina razlikovanja nauke od pseudonauke nudi nam Thagard u svom spisu Why astrology is pseudoscience. On navodi konkretno dva uslova demarkacije. Prvo, pseudonauka je ona vrsta discipline koja je bila manje progresivna od neke njene alternativne teorije tokom dugog perioda vremena. Takođe, ta teorija poseduje i dalje veliki broj nerešenih pitanja. Drugo, ako oni koji se bave datom oblašću ne čine ništa da bi je unapredili ili da bi rešili tekuće probleme u njoj, kao i ako ne pokazuju nikakvog interesovanja za druge, alternativne teorije, upoređujući ih sa svojom, takva oblast definitivno spada u pseudonauku.
Na osnovu ovih kriterijuma, može se videti zašto Thagard svrstava astrologiju u pseudonauku. Astrologija je toliko neprogresivna disciplina, da se u njoj nije dogodilo ništa novo već par stotina godina (osim što je pre dve nedelje, od strane nekih astrologa, uveden novi znak zodiljka, zbog neračunjanja Plutona kao planete. Taj znak nazivaju zmijonošac i on se nalazi između Škorpije i Strelca). Za razliku od astrologije, u nauci možemo svakodnevo primetiti progresivnost. Pojavljivanje novih naučnih otkrića neprestano dovodi do razvoja i menjanja naučnih teorija koje trenutno vladaju u određenim disciplinama. Takođe, postoje razne druge teorije koje, kao i astrologija, objašnjavaju osobine ličnosti i ponašanja pojedinaca. Thagard kaže da su se sredinom 19.veka razvile mnoge teorije iz psihologije, koje su se bavile sličnim razmatranjima kao i astrologija. Nije poenta u tome da su te teorije tačnije ili da bolje objašnjavaju fenomene koji su im zajednički sa astrologijom, već je poenta da astrologija nije obraćala pažnju na alternativne teorije koje vladaju u društvu i što nije pokušala da na njih odgovori. Različite vrste astrologa uopšte ne pokušavaju da se interesuju za tekuće probleme i da se bave naučnim radom, već su samo zainteresovani sa usko bavljenje svojim poslom.
Smatram da postoji još jedan razlog za odvajanje astrologije od nauke, koji Thagard nije pomenuo. Ako pogledamo, na primer, kako se u astrologiji opisuje određeni horoskopski znak - recimo strelac - možemo primetiti da su tu navedene mnoge karakteristike koje se mogu primeniti da većinu ljudi koji pripadaju ovom znaku. Karakteristike strelca su previše opšte i takav opis se lako primenjuje na gotovo sve situacije koje nam se mogu desiti u životu.
 Naravno, ne kažem da će se svi prepoznati u svom horoskopu, ali horoskop ipak zadovoljava većinu. Poenta je u tome da je astrologija nekako suviše primenljiva na naše konkretne slučajeve. Možemo primetiti sličnost sa psihoanalizom ili popularnom psihologijom koji svaki fenomen mogu objasniti i gde se sve savršeno uklapa. Smatram da takva prevelika primenljivost jeste ono što je najviše sumnjivo i što odvaja astrologiju od nauke. Ovo se može nazvati problemom prekomerene verifikacije. Poper je na sličan način kritikovao psihoanalizu, smatrajući da princip verifikacije nije dovoljan da bi se neka teorija mogla nazvati naučnom. Jer, ako je nešto previše verifikovano, da li se ono uopšte može opovrgnuti? Nauka nam mora ostaviti malo kritičkog prostora, da možemo dati neku svoju alternativu, da je u principu možemo opovrgnuti, jer inače nauka upada u dogmu, odnosno sistem čistog  (neopravdanog) verovanja, a to ne želimo.
Ono po čemu se Thagard slaže sa, recimo, Lakatošom jeste to što Lakatoš naglašava da je progresivnost veoma bitna u nauci, ali kod Lakatoša progresivnost je ključna, a ovde ona predstavlja samo jedan od razloga za demarkaciju nauke od pseudonauke. Ne trebamo ukinuti sve neprogresivne teorije, samo ako možemo da biramo između progresivne i neprogresivne, izabraćemo onu koja je progresivna. U našem slučaju, psihologija je umnogome progresivnija od astrologije.
Astrologija kao disciplina koja se bavi uticajem položaja planeta i zvezda na naš život, može se u jednu ruku shvatiti i kao nauka i kao pseudonauka. U prošlosti ona je, kao nauka, imala isti status kao fizika ili astronomija, dok sa razvojem prirodne nauke, astrologija sve više pada i u očima  naučnika, ali i u očima običnog čoveka. Videli smo da u zavisnosti od načina definisanja naučnog metoda zavisi i postavljanje demarkacione linije između nauke i pseudonauke. Kroz radova Fajerbenda i Thagarda videli smo da naučni metodi verifikacionizma, konvencionalizma i empirizma nisu dovoljni da bismo odvojili nauku od astrologije. Međutim, ako prihvatimo Thagardova dva kriterijuma demarkacije, stvar je mnogo drugačija. Iz toga se jasno vidi da se astrologija ne može nazvati naukom, samo možda u Fajerabendovom smislu – ideologijom.




LITERATURA


-    Thagard, Paul R. „Why astrology is pseudoscience“, http://cogsci.uwaterllo.ca/Articles/astrology.pdf

-    Fajerabend, P. „Kako zaštititi društvo od nauke?“ u „Filozofija nauke“, priredio Neven Sesardić, Nolit, Beograd, 1980.

-    Poper, Karl “Cilj nauke” u „Filozofija nauke“, priredio Neven Sesardić, Nolit, Beograd, 1980.

Komentari

Da li je astrologija nauka?

Vesna Lukic | 09/03/2011, 17:45

Poštovana, vrlo mi je drago što ste ovu temu izabrali. I zato odmah prelazim s reči na delo!
Pitam se koliko je medicina napredovala kad neke bolesti, stare po sto godina, još ne leči?! Depigmentaciju leče na Kubi, ostatak medicinskog sveta nema pojma.Koliko su napredovale druge nauke, na primer ekonomija kada sada ponovo izučavaju Marksov Kapital jer su u međuvremenu doveli planetu na rub apokalipse?! U vreme izdavanja Kapitala su bili retardirani, što li!? A nisu ni danas bolji. Onaj ko ne poznaje astrologiju naravno da ne zna koliko je ova nauka progresivna, a vrlo je progresivna! U drugim zemljama zapada postoje fakulteti za studiranje astrologije. Metod astrologije je vrlo kompleksan, zapravo ne puno različit od metoda fizike ili elektrotehnike, astronomije. Astrologija nije proročka veština, niti poistovećuje sve rođene u znaku strelca.Jung je rekao da se mi ne lečimo od bolesti nego da bolest leči nas. Isto je i u astrologiji. Astrolog proučavajući jedan horoskop, vrlo različit od svakog drugog, je dužan da objasni pojedincu gde je koren njegovih problema i kako da to prevaziđe, izleči, svakako ne proizvoljno već na osnovu proučavanja koje je mnogo opsežnije kad je u pitanju određeni pojedinac za razliku od psihijatrije koja i danas ima istu podelu bolesti kao i pre sto godina i tipizira slučajeve a ne izučava ih posebno kao što to radi astrologija. Drugo, astrologija neće pojedincu davati sumnjivu hemiju da pije, već će savetovati zdrave i prirodne metode izlaska iz problema. Astrologija ne prorokuje. Oni koji proriču zloupotrebljavaju astrologiju zbog zarade i neznanja. Da, vrlo je primenljiva, a medicina nije, šta je sa psihologijom!
Ova tema zahteva mnogo dublju i opsežniju analizu, što ću drugi put učiniti. Sad sam bila isprovocirana i morala sam da odmah napišem nešto. Toliko za ovaj put.
S poštovanjem, Vesna Lukić

Re: Da li je astrologija nauka?

katarina | 10/03/2011, 17:41

Draga Vesna,

razumem sta hocete da kazete, ali ne mogu reci da se u potpunosti slazem sa vama. Da li stvarno mozemo uporedjivati progresivnost u nauci i astrologiji? U redu, medicina nije nasla lek za mnoge bolesti, ali pogledajte samo koliko je onih za koje je nasla!
Mozda tekst nisam bas lepo napisala, ali cilj je bio da se pokaze razlika u metodi, tj. da li astrologija koristi istu metodu kao neka naucna disciplina ili ne. Astrologija se zasniva na indukciji, predvidjanju, previse je primenljiva, nije opovrgljiva (sto bi recimo po Poperu bilo jedan od kljucnih razloga zasto nije nauka.

Naravno, vrednost astrologije kroz istoriju i njen uticaj na ostale discipline se ne sme zanemariti, ali ne sme se ni preuvelicavati njen znacaj.

Da li je astrologija nauka_

Vesna Lukic | 11/03/2011, 15:53

Draga Katarina, lepo ste napisali tekst, a to i jeste filozofski da se nešto dovede u pitanje.
No, da li bismo preuveličali značaj astrologije ako bismo rekli da je astrologija nauka!? Ona je najstarija nauka na svetu i kao takva priznata još u vreme antičkih naroda. Zato u imenu astro- logija postoje dve reči: astro-zvezde i logija, tj, logika što znači nauka. Verujem da nije slučajno dobila takvo ime koje podrazumeva naučnost astrologije. Ili su stari narodi bili odveć glupi da izmisle reč logos a da ne znaju da je primene!? Astrologija sadrži mnoge discipline ili grane astrologije. Astrologija se ne zasniva na predviđanju, tj, ona ne služi proricanju, to je predrasuda nastala iz neznanja. A što se tiče predviđanja, Bloh u svom delu "Duh utopije" itekako smatra predviđanje produktivnim za napredak mišljenja, svakako i naučnog mišljenja. Sve što je čovek smislio i stvorio je i primenljivo i opovrgljivo! Koliko je mehanička fizika bila neopovrgljiva, i kao takva neopovrgljiva prihvaćena kao nauka, pa ju je Ajnštajn teorijom relativiteta i kvantnom fizikom žestoko doveo u pitanje i dobrim delom opovrgao!Astrologija je kao i sve ostalo što je čovek smislio opovrgljiva, sam čovek danas svoju čovečnost vrlo opovrgava, a sebe na tržištu vrednosti pretvara u robota.Drugo, astrologija se ne zasniva samo na indukciji, to je takava zabluda koja je nastala iz skepse zbog određenih koji su u neznanju ili zbog interesa zarade zloupotrebili astrologiju!
Po Poperu neopovrgljivost je ključni razlog da nešto nije nauka, ali sve je opovrgljivo, kao što je sve i primenljivo! Zašto bi Poper bio u pravu? Uz svo poštovanje Poperovog mišljenja, on ipak nije Hegel, a i Hegel je opovrgljiv u svom mišljenju. Stoga i svaka nauka i svaka nenauka i sve ostalo.
Treće, navedite mi argumente za neprogresivnost astrologije? U čemu ili po čemu se to vidi? Ali da bude pravi argument a ne kao ono sa strelčevima i zmijonošom!
Šta je sa naukom koja se bavi genetikom? Naime, najnovija istraživanja tvrde da je moguće očitati ceo život svakog čoveka po njegovoj DNK, znači sve do detalja. Šta ćemo sa tim, naučno ili nenaučno, a jeste nauka, i neopovrgljivo, tako tvrde naučnici!S tim dolazimo i do pitanja sudbine, šta je to sudbina, zatim do pitanja determinizma ili pak totalne skepse. Time se bavi, između ostalog, najviše filozofija. A šta je ono što je a prori? Sigurno, nesigurno, primenjuje li to nauka?! Da su 1+1 dva! Opovrgljivo ili neopovrgljivo. Šta je to nauka?! Filozofija nije nauka i da li treba da je zbog toga manje cenimo, da nema toliki, tek ona kao nenaučna, značaj?! Da li samo nauke imaju značaj, a svim ostalim umotvorinama ne treba preuveličavati značaj?!Astrologija je opšteprihvaćena kao nauka ali "ne smemo preuveličavati njen značaj" jer možda ipak nije nauka, a šta je onda sa filozofijom za koju se zna da nije nauka, onda je ona tek beznačajna?!Ja se s tim nikako ne slažem.Svi mi grešimo pa i Poper.
S poštovanjem,Vesna Lukić

Re: Da li je astrologija nauka?

markot | 27/03/2011, 15:57

Mislim da dva Tagardova kriterijuma za razlikovanje nauke od pseudo nauke nisu dovoljna da bi se ta razlika napravila. Na primer, ako imamo samo jednu teoriju koja se bavi nekom oblašću ljudskog delovanja. Prvi kriterijum se ne može primeniti jer nemamo alternative sa kojima bi tu teoriju uporedili. Što se tiće progresivnosti, ona se može posmatrati kao unutrašnja i spoljašnja. Nime, u odnosu na druge teoriju i u odnosu na samu teroiju. Što se tiče progresa u odnosu na druge teorije, kriterijum otpada jer nema drugih teorija. Ako taj progres posmatramo u odnosu samo na tu teoriju, to je već problematično, pošto se takav progres teško uočava kada se dođe do nekog nivoa u toj teoriji. Za Tagarda astrologija jeste nekada bila nauka, kada nisu postojale alternative koje bi objašnjavale slične fenomene. Međutim, ona je izgubila ulogu naučnosti kada se pojavila psohologija. Sa druge strane genetika je jedina teorija koja se na taj način bavi genima. Stoga, po Tagardovom kriterijumu to bi bila nauka. Ali to ne znači da će i u budućnosti biti. Dakle, jedna ista disciplina jednom može biti nauka, drugi put može da ne bude. A da li će biti zavisi od alernativa. Stoga može postojati teorija koja je vrlo ''aljkavo'' napravljena i biti nazvana naukom.
Kriterijum opovrgljivosti mnogi su kritikovali. Jedna od kritika na račun Poperovog kriterijuma je što iz tog kriterijuma sledi da su tvrdnje o verovatnoći neopovrgljive. Na primer, imamo novčić i verovatnoća da padne bilo glava bilo pismo je 50%. Ako bacimo novčić 10 puta da li to znači da će 5 puta pasti pismo i 5 puta glava? Ne. Svi ishodi su mogući, i da 10 puta padne glava, i 1 glava, 9 pismo itd. Dakle, bilo kakva kombinacija je moguća, ne samo da će 5 puta pasti pismo i 5 puta glava.

Da li je astrologija nauka?

Vesna Lukic | 28/03/2011, 12:41

Poštovani Markot, dopada mi se vaše razmišljanje, zato što daje prednost relativizmu u odnosu na determinizam.Ako je sve i determinisano mi to ne možemo pouzdano znati,i, shodno tome se rukovoditi, jer napokon samo jedna devetina našeg nesvesnog može da dopre u svest, tako da ni sami sebe ne možemo osvestiti u potpunosti već samo munimalno, što ne znači da ne treba raditi na sebi i samospoznavanju, naprotiv, jer time imamo bolji odnos, humaniji kako nam i priliči, sa sobom, sa drugima i sa planetom. S obzirom da mi sami sebi nismo do kraja, već minimalno, osvetljeni, onda je potpuno jasno da sve ono što prizlazi iz našeg uma takođe nema sigurnost objektivnog, napokon, možemo se zapitati i šta je to objektivno, jer objektivno je samo iz našeg ugla viđenja, možda neka druga civilizacija, pretpostavka da postoji, nas i naše umotvorine vidi potpuno drugačije. No, nas zanima, bar za sada, ono što mi vidimo, spoznajemo i razumemo.
S tim u vezi, i astrologija se na vrlo komleksan i sadržajan način bavi čovekom kako bi mu pomogla da bolje sebe shvati kao čoveka i svet u kome živi, a da to nije mesna zajednica, već naša planeta i njeno mesto u Univerzumu a s obzirom na čoveka. Jasno je već svima da zahvaljujući Suncu mi dobijamo energiju, svetlost, kiseonik, znači život. Bez Sunca ni nas ne bi bilo. U narodu je poznat uticaj Meseca, mesečeve mene, pomračenja, itd. Astronomija se bavi planetama i njihovim međusobnim odnosom, ali bez odnosa spram čoveka. Da se vratim Suncu i Mesecu. Dakle, ljudima je poznat uticaj ta dva nebeska tela, ali ne prepoznaju uticaje drugih planeta na čoveka jer su daleko i čoveku skoro nepoznate. Planeta Zemlja je kao mrvica na Neptunu, pa kad se taj džin od planete kreće koje li vibracije i kakve proizvodi shodno veličini i osobinama te planete!? Povetarac osećamo, a ono što ne osećamo mislimo i da ne postoji, koje slepilo. Znači kretanje vazduha, vode (cunami na primer)i te kako osećamo, a kretanje jednog Neptuna mislimo da ne osećamo! Ako je Zemlja jedna mrvica na Neptunu, pa skupa sa Zemljom i svi orkani, zemljotresi, cunamiji, šta li onda Neptun čini! Kao i druge planete.
Nauke nisu međusobno odvojene već tesno povezane, kibernetika je komunikacija i više nauka se može baviti tim fenomenom pa i filozofija kao nenauka! Mi patimo od potrebe da sve separišemo, stavimo u odvojene fioke, što je osobina razuma, no, sve je i te kako povezano, isprepleteno, tako da ne možemo govoriti o suparništvu ili alternativi psihologije astrologiji. I jedna i druga su vrlo potrebne, a psihologija je u astrologiji samo jedan deo. Astrologija se koristi i matematikom, i fizikom, i geografijom, i geologijom, i psihologijom, i aksiologijom, i kulturalogijom, i komunikologijom, i geografijom, i medicinom, i filozofijom, i mitologijom,itd, a sve to u okviru raznih grana astrologije, naravno s obzirom na svoju osnovnu predmetnost a to je uticaj zvezda i planeta, kao i njihovog kretanja i svih drugih dešavanja u našem sistemu, na čoveka.Sličnost jedne nauke drugoj ne isključuje jednu od njih, nego se one dopunjavaju, time unapređuju, a tako unapređuju i čoveka. U astrologiji je cilj ostvarenje čovečnosti u čoveku, njegovih potencijala, načina korišćenja sopstvene energije, u izražavanju svog sopstva a ne maske, pronalaženju svog ličnog, emotivnog, socijalnog,spiritualnog, planetarnog i kosmičkog identiteta. Koliko druge nauke obraćaju pažnju na razvitak čovečnosti u čoveku ili to potpuno zanemaruju u ostvarenju svojih ciljeva, a to je posledica separacije među naukama o kojoj sam govorila kao deo čovekove otuđenosti.Čovek ne sme da robuje naukama, već da nauke služe čoveku u njegovom svekolikom rastu!Na žalost mi smo sami sebi na zadnjem mestu, a u ime čega!?? Neko će reći pa u ime Boga, ali Bog sigurno ne odobrava kloniranje, nuklearne katastrofe zbog kojekakvih sekundarnih čovekovih interesa, a ne zbog oduhovljavanja i humanosti! Ili u ime napretka, kog napretka, kakav je to napredak koji uništava čoveka na razne načine!
Mogla bih još dosta toga pisati ali umorih se, a i nema potrebe da sad ovde pišem traktat braneći astrologiju, zapravo braneći čoveka u cilju što boljeg samospoznavanja , samim tim, i boljeg življenja na ovoj planeti i u Univerzumu.
Pozdrav, Vesna Lukić

Re: Da li je astrologija nauka?

nina | 31/05/2011, 03:44

nisam procitala ovaj tekst, ali nadam , doci cu i do toga. ja vam se zelim zahvaliti jer mi ovo pomaze u ucenju za prijemni ispit . stvarno mi je od velike pomoci i super je napisano. jos jedno hvala (:

Re: Da li je astrologija nauka?

katarina | 03/06/2011, 16:32

nema na cemu, drag mi je da mogu da ti pomognem. Ako imas problema sa nekom oblascu, slobodno pitaj..mozes da pitas i preko mejla avephilosophy@gmail.com
pozdrav

Питање?

Дејан | 15/10/2011, 10:15

На основу ког метода су астролози дошли до сазнања, да одређени положај планета утиче на(или описује)живот човека?

Re: Da li je astrologija nauka?

Saša Ranković | 03/02/2014, 00:02

"Vesna Lukic 28/03/2011, 12:41

...jer napokon samo jedna devetina našeg nesvesnog može da dopre u svest, tako da ni sami sebe ne možemo osvestiti u potpunosti već samo minimalno..."

Citiram ovo jer na lep način ilustruje besmislenost (na logičkom nivou)na kojoj počiva i ideja o astrologiji kao nauci.

Re: Da li je astrologija nauka?

sascha ein | 07/08/2015, 16:01

to da nismo osvješteni, stoji, a da se ne može i koliko se može osvjestiti čovjek, ako može, to ne znam.

Nisu zvijezde za baciti. Dugo su gore, slabo propadaju, za razliku od nas dolje.

 
Powered by blog.rs