Blog grupe filozofa
ivanpetrovic | 05 Avgust, 2008 11:40
Juče sam, uz pomoć komentara Pinokija na tekst "Tumečenja Heraklita", shvatio da sam zaboravio da napišem kao uvod mog celokupnog bloga šta je filozofija, koji je koren te reči, kakav je odnos prema drugim duhovnim delatnostima i koje su to filozofske discipline. Rešio sam da to ispravim i napišem tekst na tu temu.
Filozofija je nastala u antičkoj Grčkoj na prelasku iz VII u VI vek p.n.e. Sama reč filozofija vuče koren iz grčke reči philos što znači ljubav, strast, prijatelj, težnja i reči sophia što znači mudrost. Kovanica philosophia se zadržala do današnjeg dana u većini jezika, a u naš jezik je došla preko nemačkog kao filozofija (iako je pravilnije filosofija). Filozofija je, dakle, ljubav ili strast prema mudrosti, a čovek koji se bavi filozofijom se naziva prijatelj mudrosti (filozof). Postoji još milion definicija pojma filozofije i teško je naći dva filozofa koji pod tim pojmom podrazumevaju isto. Meni se lično, pored gore navedene definicije, najviše sviđa definicija da je filozofija samorazvitak svesti kroz istoriju.
Filozofija nije jedina duhovna delatnost. Pored nje tu su religija, umetnost i nauka. Svaka od predhodne tri duhovne delatnosti ima poseban odnos sa filozofijom, svaka od njih ima sličnosti i razlike sa njom.
Religija i filozofija imaju isti cilj a to je da objasne koji je prvi uzrok svih stvari i koja je svrha ljudi na ovom svetu. Razlika je u tome što se u filozofiji koristi racionalno, logičko, argumentovano ispitivanje dok su u religiji odgovori već dati u vidu dogme i samim tim se ne smeju dovoditi u pitanje. Čim osoba počne da sumnja i dovodi u pitanje dogmatski date odgovore ona više nije vernik. Dok se u filozofiji koristi razum u religiji se čovek oslanja na osećanja.
Umetnost podrazumeva stvaranje umetničkog dela koje zadovaljava kriterijume lepote. I filozofija i umetnost u sebi sadrže stvaralačke elemente. Može se uočiti da je ideja napretka u pogledu stvaranja umetničkih i filozofskih dela slična. Ipak, za razliku od filozofije u kojoj se insistira na racionalnosti, umetnost, naprotiv, insistira na iracionalnosti radi kreativnijeg i lepšeg stvaranja umetničkih dela.
Nauka je razumsko znanje o svetu i prirodi uopšte. U nauci se eksperimentalnim iskustvom, posmatranjem i straživanjem dolazi do opštih zakona koji vladaju u prirodi. Do XVII veka filozofija i nauka su se smatrale istim disciplinama (pogotovo u antičkoj Grčkoj gde je cilj nauke kao teorije bio vezan za znanje radi samog znanja). U XVII veku je nauka počela da se shvata kao alat za sticanje moći nad prirodom i takvom se smatra i dan danas. Ipak, nesumnjiv je uticaj filozofije i posebnih nauka jedne na drugu. Mnoga značajna područja stvarnosti bi bila zanemarena ukoliko bi se saznanje svelo samo na saznanje posebnih nauka. Mnoge naučne teorije kao i problemi negativnihposledica primene nauke ne mogu se rešiti u samim naukama, već je potrebna pomoć filozofije.
Filozofija za svoj predmet izučavanja nema ništa konkretno. Predmet izučavanja u filozofiji predstavlja sve ono što na bilo koji način postoji, svet kao celinu, ali ne kao ispitivanje pojedinačne stvari, nego ispitivanje onoga što je u stvarnosti bitno, ispitivanje osnovnih temelja, razloga, svrhe i smisla postojanja sveta i čoveka. Na osnovu toga postoje i različite filozofske discipline koje daju odgovore na različita pitanja:
1) Ontologija - Šta jeste?
2) Metafizika - Koji je prvobitni uzrok svega?
3) Logika - Šta je istina?
4) Etika - Šta je dobro?
5) Estetika - Šta je lepo?
6) Filozofska antropologija - Koja je suština čoveka?
7) Gnoseologija - Šta je saznanje?
8) Aksiologija - Šta je vrednost?
Potrudio sam se da u što kraćem obliku napišem ovaj zaostali uvod u filozofiju. Nadam se da je izlaganje bilo dobro sažeto i da ste ga razumeli. Sada kada sam ga napisao mogu mirne glave da razmišljam o novim temema koje će biti objavljene na ovom blogu.
ivanpetrovic | 04 Avgust, 2008 13:33
Prvi filozofi (nazvani presokratovcima) prvenstveno su se bavili proučavanjem prirode. Oni su pokušavali da na osnovu razumski zasnovanih dokaza utvrde prvobitne principe svih stvari. U osnovi bavljenja proučavanjem prirode stajalo je čuđenje nad činjenicom postojanja, odnosno razumska radoznalost pred zagonetkama prirode i kosmosa. Zato se prva filozofija naziva i filozofijom prirode. U toj filozofiji je došlo do izražaja staro mitsko predanje o cikličnom toku svih zbivanja. Početak i kraj svih živih bića padaju u jedno, ono iz čega bića nastaju u to se posle svoje smrti i vraćaju. Taj početak koji je ujedno i kraj svih smrtnih bića sam po sebi niti nastaje niti propada, on je, prema mišljenu prvih filozofa, večno postojeća priroda.
Stari Grci su imali više tumačenja reči priroda (fizis na starogrčkom): 1) Izvor rastućih bića; 2) Ono što pripada rastućem biću, odnosno ono iz čega njegovo rastenje počinje; 3) To je ono što omogućuje da rast bude stapanje hrane sa onim što se razvija, a ne samo njegovo dodavanje i uvećavanje; 4) Fizis je primarni materijal iz čega nešto nastaje; 5) To je naročiti sklop koji čini da neko bićenbude to što jeste i kad se taj sklop rastavi onda to biće postaje da postoji; 6) Priroda stvari je isto što i suština stvari odnosno ono što je za samu stvar bitno.
To bi ukratko bio uvod u kosmološki period. Slede tekstovi o prvim filozofima, Milećanima: Talesu, Anaksimandru, Anaksimenu.
ivanpetrovic | 03 Avgust, 2008 23:40
U toku čitanja Platonove "Države" naišao sam na ovaj krajnje interesantan pasos koji glasi ovako (pažljivo čitajte):
-Nije li muzika, Glaukone, osnova vaspitanja zato što ritam i harmonija najdublje prodiru u unutrašnjost duše i najviše je obuzimaju, unoseći u nju plemenitost i otmenost, ali samo kada je muzičko obrazovanje dobro vođeno, jer u protivnom neće imati takve efekte? A ovo opet zbog toga što će mladi čovek, koji je u muzici valjano obrazovan, moći najlakše da zapazi sve ono što je nepotpuno i nesavršeno u delima prirode i radinosti. Takav će čovek imati najživlji osećaj nepotpunosti tih dela i opravdano će biti njima nezadovoljan, dok će se, naprotiv, pohvalno postavljati prema lepim delima, nalaziće u njima zadovoljstvo, ugrađivaće ih u svoju dušu kao njenu najbolju hranu, pa će tako postati ujedno lep i dobar. S druge strane, on će opravdano prezirati stvari koje su ružne, mrzeće ih još kao dete i pre nego što bude sposoban da to samom sebi razjasni, a kad to postigne, radovaće se svojoj sličnosti s lepim delima koju je valjanim muzičkim vaspitanjem u najvećoj meri postigao.
-I meni se čini - reče on - da takvi ciljevi čine vaspitanje u muzici opravdanim.
-Tako je - rekoh ja......
Platon "Država", Knjiga treća, XII, 401d-402b.
Pročitavši ovo nasmejao sam se od muke setivši se muzičkog stanja u Srbiji. Pomislio sam kako se Platon prevrće u grobu znajući na kom je muzičkom nivou prosečan Srbin. Setio sam se vladavine prokletog Granda, Golda i ostalih underground narodnjaka koji vladaju ovim narodom. Žalosno...
Odavno sam prestao da izlazim po diskotekama u mom rodnom gradu, Kruševcu, upravo iz razloga prenatrpanosti ovom kič i šund muzikom od koje mi se povraća. Pitam se zbog čega u mom gradu ne postoji neki, bilo kakav jazz i blues klub u kome mogu opušteno i sa uživanjem da ćaskam sa prijateljima? Umesto toga moram da sedim i da visim sa odabranim krugom istomišljenika na periferiji grada daleko od centra Grand muzike i ljudi koji je slušaju. Ipak, često gledam Grand Show, pokušavam da shvatim šta to ljudi vide u toj prokletoj muzici, zbog čega im je toliko primamljiva. Želim da shvatim filozofiju Granda. Slabo mi ide... Pokušavam da zapisujem i analiziram tekstove ali na kraju ne mogu da izdržim i ne nasmejem se užasno glupim tekstovima koji promovišu sponzorstvo, gaćice, brushalter, malter, skupa kola, zlato, srebro, dukate, jagnjiće, jugiće i da ne nabrajam dalje, lista je mnooogo dugačka. Mislim da je očigledno da tekstopisci i aranžeri nisu čitali Platona. Nisu mi jasni ni izvođači (bilo sa lepim i kvalitetnim glasom, bilo sa užasno lošim) koji pristaju da pevaju takav trash. Izgleda da gledaju samo kako da zgrnu pare i dobro da žive. Nisu ni svesni da truju narod. Ili možda jesu?
Uticaj muzike na moju okolinu je više nego očigledan. Kada prolazim kroz grad vidim samo vojsku Grand zombi-klonova koji se trude da oponašaju jedni druge i takmiče se ko će više i bolje da prati trend . Problem je u tome što pojedinci možda jesu inteligentni, dobri i prirodno lepi samo što oni to sve kaljaju i prekrivaju utapajući se u masu Grandovaca zbog boljeg statusa na socijalnoj lestvici (napisaću poseban tekst na temu lepote i uticaja koji vrši na okolinu). Žao mi je takvih ljudi i žao mi je što ne mogu odmah da ih prepoznam i pokušam da ih probudim iz Ružičastog sna. Ipak, ostajem srećan što nisam jedan od njih, što sam na vreme shvatio kakav uticaj ima takva muzika i što sam okružen bliskim krugom prijatelja koji se slažu samnom. Takođe sam shvatio da i kad bismo primenili, na početku navedeno, Platonovo muzičko vaspitanje opet ne bismo bili oporavljeni od ove pošasti koja nas je snašla ni kroz 20 narednih generacija. Nažalost...
UPOZORENJE:
Ovaj blog sadrži ekstremno interesantne i duboko intelektualne tekstove na temu filozofije koji mogu ozbiljno uposliti moždane vijuge i naterati na ozbiljno razmišljanje. Svaki tekst je detaljno promišljen i pažljivo napisan od strane profesionalnih autora, studenata Filozofskog fakulteta u Beogradu. Zato se mole svi čitaoci da ozbiljno pristupe svakom tekstu, da ga pažljivo ga pročitaju, razmišljaju o njemu i eventualno ostave komentar.
Autori: Katarina Anđelković, Petar Gordić, Marko Tešić, Ivan Petrović
P.S. Zbog nedavnih problema koji su se javili zbog kopiranja i krađa seminarskih radova koje smo ovde objavili, ubuduće će kopija svakog seminarskog koji je ovde objavljen biti predata profesoru iz predmeta za koji je seminarski bio namenjen da ne bi došlo do budućih zloupotreba.
« | Avgust 2008 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |